Procjena radne sposobnosti nakon infarkta miokarda

Oko 45% osoba koje su imale akutni infarkt miokarda mlađe su od 65 godina tj. pripadaju radno aktivnoj populaciji.

Danas osoba s postavljenom dijagnozom akutnog infarkta miokarda može, zahvaljujući mreži koronarnih jedinica u našoj zemlji, za nekoliko sati biti na stolu intervencijskog kardiologa.

Ugradnjom stenta (PCI – perkutana koronarna intervencija) kardiolog u velikom postotku rješava problem začepljene koronarne žile te dolazi do reperfuzije ishemičnog područja srca.

Kada ugradnja stenta nije moguća, sljedeći korak može biti kirurška revaskularizacija miokarda (premosnice – by-pass).

Oba ova postupka te medicinska rehabilitacija koja se svakako preporučuje, smanjuju loše posljedice infarkta, povećavaju kvalitetu života i pripremaju osobu za brži povratak na posao.

Problem može predstavljati višemjesečno čekanje medicinske rehabilitacije.

Nakon završetka liječenja treba procijeniti funkcionalnu sposobnost i ostatna oštećenja srca pomoću ergometrije, praćenja srčanog ritma i UZV-a srca i tu vodeću ulogu ima kardiolog.

On procjenjuje veličine preboljelog infarkta.

To se procjenjuje najčešće ultrazvukom srca, gdje se može točno prikazati područje infarkta, ali i odrediti funkcija čitavog srca kao mišićne crpke, a često se izražava kao izbačajna frakcija (EF) koja je normalna u rasponu 55 – 70%.

To nikako ne znači da je taj postotak srca u funkciji, već opisuje koji postotak krvi koja je ušla u srce ono dalje izbaci, a to je 55 – 70%.

Od velike je važnosti i redovito uzimanje lijekova: antiagregacijskih, antikoagulantnih, ACE-inhibitora, beta blokatora i statina…

Samo radi infarkta osoba će morati redovito uzimati 3 – 4 lijeka, a ako ima dijabetes, hipertenziju ili depresiju taj broj se povećava.

Postavlja se pitanje kada bi se nakon infarkta osoba trebala vratiti na radno mjesto.

Njih oko 24% - 32% odu u invalidsku mirovinu.

Kada će i hoće li se pacijent vratiti na posao ovisi o nekoliko čimbenika.

Prvu skupinu čine sami zdravstveni čimbenici: dob, spol, težina infarkta i postinfarktna angina pektoris…, a drugu skupinu čine psihosocijalni čimbenici kao što su anksioznost, motiviranost za povratak na posao te bolesnikova percepcija težine bolesti.

Zadnju skupinu čine ekonomski čimbenici, a to su benefiti iz zdravstvenog osiguranja i ostale financijske koristi od vraćanja na posao.

Privremena opravdana nesposobnost za rad prema pravilniku HZZO-a je do 60 dana u akutnoj fazi.

Prema hrvatskim podacima prosjek trajanja bolovanja nakon akutnog infarkta miokarda sa ST-elevacijom liječenog primarnom perkutanom koronarnom intervencijom iznosi 126 dana; 32% bolesnika nakon liječenja biva umirovljeno, 3% otpušteno, 18% biva značajno manje plaćeno (osobito muškarci), a 41% njih navodi sniženje kvalitete života.

Stariji bolesnici, te oni nižeg stupnja obrazovanja češće bivaju umirovljeni ili otpuštani, a oni s nižom zaradom nakon u odnosu na prije infarkta bivaju dulje na bolovanju.

U ovoj studiji pronađeno je kraće bolovanje u bolesnika s višom zaradom te onih koji rade u manjim privatnim ili vlastitim tvrtkama, što je logično i lako objašnjivo.

Opće je pravilo da do dva mjeseca nakon srčanog udara treba izbjegavati veća tjelesna opterećenja (npr. ona kod kojih se znoje).

Nakon perioda od dva mjeseca polako se povećava tjelesna aktivnost.

Naglasak treba staviti na aerobne oblike vježbe, tj. vježbe duljeg trajanja s blagim stupnjem opterećenja (vožnja biciklom, brzi hod ili jogiranje, vježbe s utezima malih težina).

Pacijenti s preboljenim infarktom bez značajnije disfunkcije lijeve klijetke i znakova ishemije miokarda sposobni su vratiti se na lagani uredski posao za 2 tjedna, na prosječni manualni posao za 3 tjedna, a na teški fizički posao nakon 6 tjedana.

Većina bolesnika nakon preboljenog infarkta može normalno nastaviti sa svojim radnim obvezama.

Dobar dio može nastaviti raditi i fizički posao, najčešće ipak s nekim ograničenjima koja se razlikuju od bolesnika do bolesnika i teško ih je navesti u obliku opće preporuke.

Ipak, u određenim slučajevima (najteži oblici srčanih udara ili bolesnici kod kojih je nužno dodatno liječenje), liječnik može oduzeti radnu sposobnost.

Postoje dvije skupine bolesnika kod kojih teški fizički posao nije nikako dozvoljen – to su oni sa značajnim oštećenjem srca kod kojih je na ultrazvuku srca nađena izbačajna frakcija manja od 40 % i oni koji imaju dokazana značajna suženja na drugim žilama, koja se još nisu ili se uopće ne mogu riješiti zahvatom ugradnje stenta ili operacijom, tj. postavljanjem aortokoronarnih premosnica. 

Radnicima se može dopustiti rad koji ne prelazi 35% - 40% maksimalnog opterećenja postignutog na testu pri dosegnutom maksimalnom pulsu.

Na kraju možemo naglasiti da bolesnici s uspješno provedenim kardiološkim liječenjem najvećim dijelom ispunjavaju uvjete za nastavak profesionalne radne aktivnosti.