Helicobacter pylori

Brzim testiranjem do izlječenja

Helicobacter pylori spiralna je bakterija za koju se procjenjuje da je njome zaražena čak polovica svjetske populacije.

Način prijenosa H. pylori nije točno razjašnjen.

Dosadašnja istraživanja upućuju da se bakterija često prenosi tijekom djetinjstva izravno sa zaražene osobe na zdravu, ali nije isključen prijenos inficiranom hranom ili vodom te životinjama.

Nakon ulaska u probavni sustav i lokalizacije u želucu i dvanaesniku, bez liječenja u većine bolesnika infekcija traje doživotno.

Bakterija je izuzetno prilagođena životu u kiselim uvjetima. Tako između ostalog izlučuje enzim zaslužan za pretvorbu uree u amonijak koji bakterije štiti od želučane kiseline.

Zbog složene interakcije učinka bakterija i imunološkog odgovora domaćina dolazi do oštećenja sluznice želuca.

H. pylori oslobađa nekoliko enzima i mikrobnih produkata koji dovode do izravnog oštećenja, dok naš imunološki sustav u pokušaju da iskorijeni bakterije pokreće jaku upalnu reakciju, a time neizravno dovodi do dodatnog oštećenja sluznice želuca.

Infekcija bakterijom H. pylori rezultira razvojem različitih stupnjeva gastritisa u 80-100% osoba, a u oko 10% inficiranih razvit će se peptički ulkus (čir).

Pokazalo se da 80-85% bolesnika s ulkusom želuca ima infekciju ovom bakterijom, kao i čak 90-95% bolesnika s ulkusom dvanaesnika.

H. pylori ima i ključnu ulogu u patogenezi želučanog karcinoma (oko 1% zaraženih) te niskomalignih MALT (mucosa associated lymphoid tissue) limfoma (<0,1% zaraženih).

Zbog toga je 1994. godine svrstana u karcinogene prvog reda.

Simptomi infekcije, ako su prisutni, uglavnom proizlaze iz gastritisa ili peptičkog ulkusa te uključuju:

• peckanje i žarenje u gornjem dijelu trbuha
• dispepsiju (lošu probavu)
• podrigivanje
• halitozu (loš zadah)
• mučninu i/ili povraćanje
• nadutost
• gubitak apetita, osjećaj sitosti
• neplanirani gubitak težine
• tamnu stolicu (zbog krvi u stolici)

Osim učinka na gastrointestinalni trakt, postoje i poveznice infekcije H. pylori i različitih kožnih stanja.

Nekoliko je studija otkrilo da infekcija H.pylori povećava propusnost želučane sluznice i time povećava izloženost alergenima.

Također, imunološki odgovor na H.pylori proizvodi antitijela koja mogu potaknuti oslobađanje histamina u koži.

Time je objašnjena povezanost infekcije ovom bakterijom i kronične urtikarije, prepoznatljive po uzdignutom kožnom osipu koji svrbi.

H. pylori može povećati razine dušikovog oksida u krvi i tkivu pridonoseći crvenilu i eritemu rosacee te može biti jedan od organizama koji izazivaju upalni odgovor kod psorijaze.

Nekoliko je izvješća pokazalo da uspješnom eradikacijom H. pylori dolazi do poboljšanja ljubičastih kožnih lezija karakterističnih za Schöenlein-Henoch purpuru (SHP).

Prisustvo H. pylori povezuje se i s bolestima krvožilnog sustava, hematološkim i imunološkim bolestima, no istraživanja koja će dodatno objasniti tu poveznicu još su u tijeku.

Zbog svega navedenog važno je na vrijeme otkriti prisustvo H. pylori i započeti odgovarajuće liječenje.

Mogućnosti dijagnosticiranja H. pylori svode se na dvije velike grupe:

Invazivne pretrage:

provode se pod vodstvom liječnika gastroenterologa i preporučuju se kod želučanih bolesnika starijih od pedeset godina, kao i kod mlađih bolesnika ako imaju alarmantne simptome:

• znakove krvarenja - povraćanje krvi/crna stolica
• anemija
• nerazjašnjeni gubitak tjelesne težine,
• otežano i bolno gutanje hrane

Invazivna dijagnostika podrazumijeva gastroskopiju kojom se uzima biološki materijal - komadići tkiva koji služe za daljnju analizu.