Ergometrija - kada, kome, zašto?

Kada, kome, zašto?

Ergometrija je vrsta neinvazivnog stres testa u bolesnika sa suspektnom ili već poznatom bolesti srca.

Izvodi se na ergometar traci ili biciklu, prema unaprijed određenim protokolima.

Osnovni cilj stres testa je procjena funkcijskih i fizioloških posljedica bolesti koronarnih krvnih žila.

Ergometrija je najčešće korištena metoda stres testa jer je dostupna i jeftina, međutim, ima svoja ograničenja i visok rizik lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata, stoga ju je potrebno koristiti racionalno.

Osnovni preduvjeti za ergometrijsko testiranje su da bolesnici imaju normalan EKG u mirovanju, da su dovoljno pokretni da mogu pratiti traku ili bicikl, kao i da imaju jasnu indikaciju za testiranje.

Također, terapija digoksinom, hipertrofija lijeve klijetke, prisutnost elektrostimulatora koji stimulira srce, preekscitacija i smetnje repolarizacije u EKG smanjuju specifičnost pretrage i u tih bolesnika se preporučuju druge metode stres testiranja.

Prije upućivanja na ergometrijsko testiranje potrebno je utvrditi tzv. pred-test vjerojatnost (eng. pre-test probability, PTP) za postojanje opstruktivne koronarne bolesti. 

Također, nužno je da bolesnici imaju dobro reguliran krvni tlak i puls.

U bolesnika koji su asimptomatski i s niskom pred-test vjerojatnošću za opstruktivnu koronarnu bolest, ergometrija nije indicirana.

Bolesnici koji imaju indikaciju za stres testiranje, prema smjernicama stručnih društava, su idući: 

• Bolesnici sa simptomima moguće angine pectoris koji imaju umjerenu ili visoku pred-test vjerojatnost (vidjeti tablicu). Iznimka su bolesnici koji imaju simptome nestabilne angine ili infarkta miokarda; oni se ne smiju izložiti stres testiranju

• Bolesnici koji su imali infarkt miokarda i liječeni su konzervativno ili nisu u cijelosti revaskularizirani, ali tek 3 mjeseca nakon infarkta, uz preduvjet da nemaju simptoma angine

• Bolesnici koji imaju poznatu koronarnu bolest i sad imaju nove simptome ili pogoršanje starih simptoma

• Bolesnici koji su već revaskularizirani i bez simptoma, ali tek 5 godina nakon aortokoronarnog premoštenja (CABG) ili 2 godine nakon perkutane koronarne intervencije (PCI)

• Bolesnici koji imaju asimptomatsku značajnu aortnu stenozu, za procjenu funkcijskog kapaciteta, radi procjene potrebe za kirurškim zahvatom

• Bolesnici s aritmijama, radi procjene adekvatnog porasta pulsa u naporu te za evaluaciju bolesnika u kojih postoji sumnja na aritmiju induciranu naporom (npr. sindrom produljenog QT ili druge kanalopatije)

Zaključno, kako je ergometrija pretraga niske specifičnosti i osjetljivosti, potrebno je dobro procijeniti svakog bolesnika, njegovo opće stanje, simptome, dosadašnje bolesti i komorbiditete i ocijeniti pred-test vjerojatnost koronarne bolesti i sukladno tome odrediti potrebu za ergometrijskim testiranjem, kako bi se smanjio broj lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata.