Bol u radno aktivnih ljudi
Piše: Kristina Zrinić, dr.med.
Bol je, prema jednoj od definicija, "neugodan emocionalni i osjetni doživljaj, povezan sa stvarnim ili mogućim oštećenjem tkiva ili opisom u smislu tog oštećenja".
Često se navodi da je bol najučestaliji simptom u kliničkoj praksi, česti uzrok nemogućnosti normalnog funkcioniranja i jedan od najčešćih razloga zbog kojeg se traži medicinska pomoć.
Prema duljini trajanja bol dijelimo na akutnu i kroničnu bol.
Akutna bol je normalan i predvidljiv fiziološki odgovor na podražaj (mehanički, kemijski, toplinski), izazvan kirurškim postupkom, ozljedom ili akutnom bolešću.
Akutna bol često je povezana s anksioznošću.
Kronična bol je stanje u kojem osoba doživljava bol koja je prisutna kontinuirano ili povremeno, a traje dulje od 6 mjeseci (u nekoj literaturi smatra se da je dovoljno i dulje od mjesec dana da bi se bol smatrala kroničnom).
Uzroci kronične boli mogu biti bolesti lokomotornog sustava (prijelomi, kontrakture, artritisi), bolesti unutarnjih organa, maligne bolesti, medicinski postupci i sl.
Za razliku od akutne boli, kronična bol nije svrsishodna, ne izaziva izbjegavanje opasnosti i agresije i postupno u bolesnika uzrokuje pojavu umora, gubitka libida i apetita te kasnije i pojavu depresije.
Danas se mnogo govori o pojmu "totalne“ boli umjesto „kronične“, jer uz fizičko oštećenje kronična bol ima i psihičku (anksioznost, depresija), socijalnu i egzistencijalnu komponentu.
U pacijenata koji pate od dugotrajnog osjećaja intenzivne boli smanjena je učinkovitost i radna sposobnost, loše je emocionalno stanje, a nerijetko se, zbog dugotrajnog liječenja i nesposobnosti za rad, ti pacijenti nađu u socijalnim i financijskim problemima.
Naime, kronična bolnost dovodi do smanjenja izvršavanja svakodnevnih aktivnosti u obiteljskom okruženju i otežava izvršavanje aktivnih radnih zadataka te dovodi do određenog stupnja nesposobnosti za rad i izostanka s posla, što je veliki problem u radno aktivnih ljudi.
Uzrok kroničnih boli često je povezan i s poslom.
Naime, većina današnjih poslova zahtijeva dugotrajan rad u sjedećem položaju, s prisilnim, opetovanim kretnjama, nepravilnim položajima glave, vrata i ramena.
To dovodi do smanjene gibljivosti lokomotornog sustava (rad za računalom, građevinski i industrijski radnici, radnici u šumarstvu i poljoprivredi, medicinske sestre, kuhari, frizeri, službenici, vozači, informatičari).
Uz posao, kao čest uzrok boli pribraja se i svakodnevna predominacija psihosocijalnog stresa, ponašanje prema boli, kognitivne funkcije, zadovoljstvo poslom te povezanost bolova i životnog stila u smislu nedovoljne fizičke aktivnost.
Sve to utječe na doživljaj i jačinu kronične boli.
Kronična bol najčešće je muskuloskeletna bol.
Uzroci muskuloskeletne boli mogu biti i ozljede vezane ili nevezane uz posao (prijelomi, uganuća, iščašenja, udarci, ozljede koje nastaju zbog trzajnih pokreta).
Promjene do kojih dovode su najčešće neupalne zglobne bolesti (degenerativne bolesti – osteoartritis) ili pogoršanje već postojeće zglobne bolesti.
U mladih ljudi bol se javlja i nakon sportskih ozljeda, nakon nesreće ili postoperativno.
Bol u radno aktivnih ljudi može biti i u smislu glavobolje.
Najčešće se javlja iza 30. godine života.
Uzrok joj može biti neka trauma ili ozljeda vratne kralježnice (trzajna ozljeda vrata, reumatske bolesti, infekcije, tumor), degenerativne bolesti (osteoporoza), upala, prisilni položaji i stres.
U žena je česta i menstrualna bol.
Daleko najčešći bolni sindromi su bolni sindromi kralježnice – lumbalni ili cervikobrahijalni sindrom.
Lumbalni bolni sindrom je jedan od najučestalijih zdravstvenih problema današnjice, jedan od najčešćih razloga zbog kojeg se ljudi obraćaju liječnicima te najčešći uzrok izostanka s posla.
Funkcionalni poremećaji kralježnice odnose se na stanja kod kojih još nisu nastale trajne anatomske (strukturalne) promjene zglobova.
Međutim, ako se na vrijeme ne započne s uklanjanjem uzroka i prikladnim liječenjem, dolazi do razvoja trajnih oštećenja kralježnice.
U funkcionalne poremećaje ubrajamo već navedeni sindrom bolnih leđa, sindrom prenaprezanja, glavobolju te poremećaje zakrivljenosti kralježnice kao što su skolioza, pojačana lumbalna lordoza i kifoza.
Tim poremećajima doprinose već spomenute opetovane radnje vezane uz posao, kao i dugotrajna upotreba mobitela i računala, opterećenost lokomotornog sustava u sportaša, loše posturalno držanje, smanjeno kretanje i pretilost.
Bol može biti i neuropatska, a uzrokovana je oštećenjem ili disfunkcijom perifernog ili središnjeg živčanog sustava i stimulacijom bolnih receptora.
Karakterizira ju pojava dizestezija (npr. žarenje, mravinjanje) i znakova oštećenja živca nađenih prilikom neurološkog fizikalnog pregleda.
Uzrok joj je najčešće kompresija živca (npr. osteoartritis, neurinom, tumor, hernijacija diska) i različite metaboličke neuropatije (šećerna bolest).
Rizični čimbenici nastanka određenog stanja koje dovodi do boli mogu biti i individualne prirode (dob, spol, naobrazba, pušenje, ukupno zdravlje i percepciju o njemu).
Kad se bol dijagnosticira, ona se procjenjuje po subjektivnim podacima: skala boli, nelagoda, ljutnja, depresivnost te po objektivnim podacima: bolna maska na licu, gubitak težine, nesanica, zaštitni pokreti, crvenilo, otečenost, vrućina i promjena boje oboljelog anatomskog područja.
Statističko-epidemiološki podaci govore da trećina populacije industrijski razvijenih zemalja boluje od kronične boli.
U Republici Hrvatskoj 25% radno aktivnog stanovništva pati od kronične boli, najčešće od sindroma bolne kralježnice, s tim da se na bolovanje, prikazano u postotku, gubi četiri puta više nego u ostalim razvijenim zemljama.
Još su impresivniji podaci o boli uzrokovanoj malignim bolestima, gdje oko 60 do 80% oboljelih trpi bol, od čega je u 40% slučajeva riječ o boli srednjeg do jakog intenziteta. Prema statistici SZO-a, oko 70 posto ljudi oboljelih od karcinoma umire u bolovima.
Oslobađanje od boli osnovno je pravo svakog čovjeka i ono je ograničeno samo našim (ne)znanjem.
Dakle, očito je da kronična bol doprinosi invalidnosti u velikim razmjerima, kako u razvijenim, tako i u nerazvijenom zemljama.
Osim toga, kronična bol je skupa zbog povećane potrošnje zdravstvene zaštite, gubitka prihoda, nesposobnosti za rad, socijalnih problema, naknada te troškova rehabilitacije.
Zbog tog je potrebno liječiti stanje ili uzrok boli, ali potrebno je liječiti i samu bol i njene komplikacije (anksioznost, depresija).
Također, bitno je i prevenirati uzroke boli, npr. na vrijeme uvesti mirovanje ili fizikalnu terapiju, napraviti razumnu prilagodbu poslovnih zadataka koji neće predstavljati neproporcionalno ili neprimjereno psihofizičko opterećenje.
U modulaciji boli u radno aktivnog bolesnika pristup treba biti individualiziran, temeljen na ranoj dijagnozi i agresivnoj terapijskoj intervenciji, kako bi se spriječila nesposobnost za rad.
"Psihološka podrška i savjetovanje su vrlo važni aspekti lijecenja boli."
Liječenje boli treba biti multidisciplinarno, odnosno treba biti uključen tim liječnika – obiteljski liječnik, medicinska sestra, anesteziolog – algolog, fizioterapeut, fizijatar, ortoped, neurokirurg, neurolog i psihijatar.
U liječenju, na prvom mjestu su intervencije životnog stila, kao što su održavanje idealne tjelesne težine, tjelesna aktivnost i redovite vježbe, izbjegavanje pušenja i alkohola, unos uravnotežene prehrane i hranjivih tvari te unos kalcija i vitamina D, izmjene radnog okoliša i izbjegavanje određenih repetitivnih aktivnosti.
Opće mjere za smanjenje boli i napetosti uključuju i fizičku i mentalnu relaksaciju.
Liječenje uključuje uporabu nefarmakoloških i farmakoloških te kirurških postupaka.
U modulaciji boli u bolesnika s muskuloskeletnim bolestima u uporabi su i komplementarni medicinski postupci (akupunktura, kiropraktika, herbalna medicina, homeopatija, suplementi).
Od nefarmakoloških postupaka koriste se metode fizikalne terapije (ultrazvuk, niskofrekventne struje, laser, magnet, medicinske vježbe, parafin, termalne vode, hidromasaža, ultrazvuk i masaža dubokih mišića).
U bolesnika s akutnom križoboljom korisno je primijeniti lokalnu hladnoću, dok toplinske procedure mogu biti korisne u kroničnoj fazi bolesti.
Akupunktura uključuje stimulaciju specifičnih točaka na površini tijela (koži) putem tankih, minimalno osjetljivih iglica, u svrhu ublažavanja boli.
Najčešći oblik električne stimulacije koji se koristi u liječenju boli je transkutana električna stimulacija živca (TENS), tehnika koja koristi malu napravu s akumulatorom za stimuliranje živčanih vlakana kroz kožu.
Iako je ponekad kirurški zahvat indiciran za ublažavanje boli, često je posljednji izbor.
Od farmakoloških tvari, paracetamol je najčešće propisivan analgetik.
Paracetamol rješava boli manje jakosti i ponekad se kombinira s drugim analgeticima.
Nakon paracetamola, antireumatici (NSAR) su najčešće propisivana skupina lijekova.
Zbog svog analgetskog i protuupalnog učinka i brzog nastupa djelovanja, česta je primjena NSAR-a u akutnoj križobolji, dok je primjena u kroničnoj križobolji dvojbena i ovisi o tome dominira li neuropatska bol.
Najpoznatiji predstavnici neselektivnih NSAR-a su: diklofenak, indometacin, pirosikam, ibuprofen, ketoprofen, naproksen.
Samo jedna grupa NSAR-a selektivno blokira enzim COX-2 (koksibi), zbog čega nemaju štetnog djelovanja na želudac, ali je dokazano da povećavaju opasnost od kardiovaskularnih nuspojava.
Opioidi djeluju smanjivanjem bolnih signala koji iz kralježnične moždine i ostalih područja tijela dolaze u mozak.
Dijelimo ih na slabe i jake opioidne analgetike. Češće se koriste slabi opioidi, a u slučajevima jake boli se primjenjuju jaki opioidi.
Najpoznatiji predstavnici ove grupe lijekova su: morfij, kodein, oksikodon te od sintetičkih fentanil, tramadol i metadon.
Liječnik je taj koji će individualno odrediti najbolju terapijsku opciju za bolesnika na osnovu svih relevantnih podataka i svog iskustva, kombinirati terapiju s različitim mehanizmima djelovanja.
Pomoćni (adjuvantni) lijekovi su antikonvulzivi, antidepresivi, benzodiazepini, lokalni anestetici, kortikosteroidi, lokalni gelovi.
Antikonvulzivi (gabapentin, pregabalin) koriste se u liječenju neuropatske boli.
Injekcije lokalnog anestetika, ponekad kombinirane s kortikosteroidom, mogu se ubrizgavati oko korijena živaca ili u mišiće i zglobove za ublažavanje iritacije, otoka i grčenja mišića.
Antidepresivi mogu biti korisni za ublažavanje određenih vrsta boli, pogotovo u kombinaciji s drugim farmakološkim tvarima, a pomažu i u regulaciji sna, koji je narušen kod osobe koja pati od boli. Blokovi živaca koriste se kod oštećenja grupe živaca, ganglija ili pleksusa.
Psihološka podrška i savjetovanje su vrlo važni aspekti liječenja boli.
Iako je bol fizički osjećaj, mnogi ljudi se uz bol osjećaju i emocionalno loše te je prisutan osjećaj bijesa, tuge i beznađa.
Suočavanje s nepopustljivom boli može utjecati na sposobnost za posao, održavanja doma, zadovoljavanja obiteljskih obveza i povezivanju s prijateljima i članovima obitelji.
Mišićno-koštana bol, posebice kronična, globalni je javnozdravstveni problem pa je i iz te perspektive u kliničkoj praksi bitno pravodobno detektirati uzroke mišićno-koštane boli i primijeniti pravodobno i odgovarajuće liječenje.
Učinkovitim i brzim liječenjem, uz edukaciju bolesnika, može se spriječiti prerastanje boli iz akutne u kroničnu.
Već pri prvoj obradi bolesnika važno je prepoznati i izdvojiti one s rizikom za razvoj kronične boli, a kod razvijene kronične boli otkriti reverzibilne parametre i tako prevenirati posljedice kronične boli na pojedinca i društvo.
Literatura:
1. Povezanost pojave bolova u leđima i životnog stila, Monika Kovač, 2016.
2. Priručnik s preporukama za razumnu prilagodbu radnog mjesta, Jasenka Sučec, Natalija Vičevi,ć Petra Herak i dr., 2018.
3. Vodič za prevenciju i tretman lumbalnog bolnog sindroma, Mačak-Hadžiomerović i sur., 2009.
4. Lumbalni bolni sindrom , Martina Klarica, 2017.
5. Bolesti i stanja, prim. Marijana Persoli Gudelj, 2009.
6. Kako se nositi s kroničnom boli, Antun Jurinić, bacc. Physioth, Snježana Benko, dipl. physioth., 2013.
7. Gureje O, Von Korff M, Simon G et al. Persistent pain and well-being: a World Health Organization study in primary care. JAMA 1998;280:147-151.
8. Kronična bol; opće spoznaje, metode liječenja i specifična problematika, Marija Matečić, Branka Rimac, 2017.
9. Karakteristike boli u bolestima mišićno koštanog sustava, 2012., članak, Ines Diminić, DNOOM
10. Mrduljaš-Đujić N. Reumatološki bolesnik. U: Rumboldt M, Petric D. Obiteljska medicina. Odabrana poglavlja. Split: Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu; 2011, str. 271-7.
11. Babić-Naglić Đ. Kronična mišićnokoštana bol – epidemiologija i faktori rizika. Fiz rehabil med 2012; 24(Suppl 1): 1-250.
12. Braš, M.; Đorđević,V.(ur.)(2012.) Suvremene spoznaje iz palijativne medicine. Medicinska naknada: Zagreb
13. Kiseljak,V.; Persli-Gudelj,M. (2008.) O kroničnoj
Salveo CEE
