Problemi s pažnjom i koncentracijom: Uzroci i rješenja
Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje... Koji su uzroci i rješenja?
Poremećaj ili normalno dječje ponašanje?
ADD ili ADHD vrlo je česta kratica u vokabularu roditelja, učitelja i pedijatara. Kratica označava poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (Attention Deficit and Hyperactivity Disorder), a sam naziv objašnjava da se radi o medicinski definiranom stanju vezanom za poteškoće s koncentracijom i kontrolom ponašanja.
Poremećaj se najčešće očituje tako da je dijete nemirno, brbljavo i nestrpljivo te ima poteškoće s učenjem, čitanjem i slušanjem. Međutim, koje dijete nije sklono ovakvom ponašanju barem u nekoj mjeri?
Koncentracija, pažnja i poslušnost nisu u samoj prirodi ni jednog djeteta, već dolaze s odgojem i obrazovanjem. Upravo zbog toga, nije uvijek lako odrediti gdje počinje ADHD, a gdje se radi samo o zdravom, živahnom dječjem ponašanju koje zahtijeva malo više discipline.
Iz tog razloga ne treba hrliti s dijagnozama, a pogotovo ne s liječenjem, već pažljivo promatrati ponašanje svog djeteta i uz savjete stručnjaka pronaći najbolji način za rješavanje problema s pažnjom i koncentracijom.
Kako prepoznati ADHD?
Tri su glavna tipa ovog poremećaja: predominantno nepažljivi tip, predominantno hiperaktivno-impulzivni tip i kombinirani tip (nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost). Ovo su najčešći simptomi poremećaja kod djece:
- Izrazito su aktivni, ali ne mogu se dugo zadržati na jednoj aktivnosti
- Brzo gube interes u učenju/čitanju/rješavanju zadataka
- Kad sjede, izrazito su nemirni (moraju tapkati, tresti se)
- Često ne slušaju što im se govori
- Izrazito su brbljavi i često prekidaju druge
- Teže se kontroliraju i često se ponašaju ili govore neprimjereno
- Često gube stvari i ne znaju se organizirati
- Iznimno eksplozivno reagiraju ka im nešto nije po volji
- Netaktični su prema drugima i ulaze u tuđi osobni prostor
Kod prepoznavanja poremećaja, nije važno samo promatrati simptome (koji u maloj mjeri mogu biti u okvirima ponašanja svakog živahnog djeteta), već koliko su oni učestali i koliko jaki. Dječji psiholozi i liječnici najpouzdanije mogu procijeniti kada je vrijeme da se problem s koncentracijom nazove poremećajem.
Druga strana ADHD-a
Iako se ovaj poremećaj najčešće povezuje s hiperaktivnošću (“H” u kratici ADHD), ona ne mora nužno biti prisutna. Poremećaj mogu imati i izrazito mirna djeca (i odrasli) koja su sklona sanjarenju, šutljiva su i često djeluju kao da su “u svom svijetu”. U ovakvim slučajevima poremećaj često ostaje nezamijećen, iako ne mora biti ništa manje težak od hiperaktivne varijante.
Također, uočeno je da su u velikom broju slučajeva pojedinci s dijagnosticiranim ADHD-om izrazito inteligentni, kreativni i maštoviti. Inteligencija i snalažljivost također mogu biti jedan od razloga zašto kod nekih ovaj problem “prolazi ispod radara”. Brojni poznati i uspješni pojedinci imaju ovu dijagnozu, kao što su Michael Phelps, Will Smith, Justin Timberlake, Jim Carrey, Woody Harrelson, Solange Knowles, Michelle Rodriguez i mnogi drugi.
Rješavanje problema s koncentracijom
Bilo da dijete ima ADHD ili ne, kod izraženih poteškoća s koncentracijom prvenstveno je bitno potražiti mišljenje pedijatra ili dječjeg psihologa. Lijekovima nikako ne treba pribjegavati bez mišljenja i uputa stručnjaka.
Nekoliko je osnovnih načina za ublažavanje i liječenje ovog problema:
-
Psihoterapija: Bihevioralna psihoterapija najčešće se primjenjuje kod dijagnoze ADHD-a i pojačanih poteškoća s koncentracijom. Utvrđuju se izvori samog problema i različitim metodama postupno se radi na promjeni obrazaca ponašanja i olakšavanja djetetovog funkcioniranja u svakodnevnim obvezama.
-
Organizacija: Strukturirani raspored jako je važan kako bi dijete jasno razlikovalo vrijeme za učenje i vrijeme za igru i druge aktivnosti. Organiziranim rasporedom dijete vježba samodisciplinu i stječe navike koje mu znatno olakšavaju koncentraciju. Također je važno uvijek ostaviti mjesta za fizičke aktivnosti u kojima može “istrošiti” višak energije, a također i ostaviti prostora za odmor, igru i hobije.
-
Motivacija: Glavni razlog nedostatka koncentracije, i kod djece i kod odraslih, dolazi zbog nedostatka motivacije. Ako motivacija nije jaka, znatno je teže ispuniti bilo koji zadatak do kraja. Kako je pojačati? Zadaci (bilo da je riječ o učenju ili bilo kojoj drugoj svakodnevnoj aktivnosti) uvijek se mogu postaviti na kreativniji, zabavniji i interaktivniji način. Motivaciju, naravno, uvijek pojačavaju i nagrade (pa makar i one male, simbolične) na kraju uspješno izvršenog zadatka.
-
Prehrana: Uzroci poremećaja s koncentracijom nisu uvijek psihološke prirode – razlozi su vrlo često fiziološki. Može se raditi o nedostatku potrebnih hranjivih tvari za pravilno funkcioniranje mozga i živčanog sustava, zbog čega je vrlo bitno paziti na zdravu prehranu. Važno je piti puno tekućine te obogatiti prehranu voćem koje sadrži zdrave šećere za rad mozga. Ovi sastojci iznimno su važni za rad i razvoj mozga, misaone i metaboličke procese te za dobru koncentraciju:
-
Esencijalne masne kiseline: Omega-3 i Omega-6 masne kiseline najviše se nalaze u morskoj ribi, sjemenkama lana i oraha te u biljnim uljima (suncokretovo, sojino, ulje noćurka)
-
Magnezij: Potrebna količina magnezija smiruje živce i opušta mišiće, što stvara neophodne uvjete za učenje i koncentraciju. Možemo ga naći u mesu, povrću, lješnjacima, mlijeku i mliječnim proizvodima
-
Cink: Ovaj element posebno je važan za prijenos signala između živčanih stanica. Nalazimo ga u mesu, jajima, mliječnim proizvodima i integralnim žitaricama.
Iako je uvijek važno paziti na zdravu prehranu zbog sveukupnog zdravlja organizma, ne možemo uvijek biti potpuno sigurni dobiva li naše dijete (kao i mi sami) na dnevnoj bazi idealnu količinu hranjivih tvari.
Esprico®, dodatak prehrani za djecu i odrasle, sadrži optimalnu dozu esencijalnih masnih kiselina, magnezija i cinka za poboljšani rad mozga i živčanog sustava, odnosno za bolju koncentraciju i lakše nošenje sa svim izazovima koje donosi škola i svakodnevne obaveze