02.09.2022.

Jezik i govor nakon izgovorene prve riječi

Jezik i govor nakon izgovorene prve rijeci

Piše: Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped

Kroz prvu godinu života dijete od bespomoćnog novorođenčeta naraste do bebe, „gegavca“ (toddlera) koje je sposobno komunicirati u svrhu zadovoljenja vlastitih potreba, te aktivno sudjelovati u svakodnevnom životu.

Prva godina života puna je bebinih postignuća koje okolina brižno promatra i bilježi, a jedan od najupečatljivijih je razvoj govora i komunikacije djeteta s okolinom.

Pojava prve riječi sa značenjem rijetko kada prođe neprimijećeno od strane okoline, a javlja se od 10-15 mjeseca života.

Prva riječ je često ograničena na kratke onomatopeje koje je dijete naučilo oponašanjem roditelja, kao što su am-am (za jesti) ili di-di (auto).

Iako se u toj dobi dijete koristi s jednom ili nekoliko riječi, okolina je sigurna da ih dijete razumije mnogo više.

Što je to govor, a što jezik?

Kada se spominju ova dva pojma često dolazi do zabuna i pitanja zar nije to isto?

Iako su govor i jezik međusobno isprepleteni, nikako nemaju isto značenje.

Tako je govor govorna/verbalna produkcija jezika, dok jezik nosi značenje koje želimo nekome prenijeti, a može se prenositi na različite načine (govor, pisanje, znakovni jezik…).

Dijete razumije jezik prije nego što progovori. U početku je razumijevanje jednostavno, situacijski vezano, a dijete pokazuje razumijevanje upotrebom gesti.

Tako dijete u dobi od otprilike 9 mjeseci može naučiti mahati Pa-pa, pokazati s ručicama „tko je veliki“, tražiti da ga se digne na ruke.

Ovime ono pokazuje jednostavno razumijevanje jezika, iako još nije u mogućnosti govoriti, odnosno još je u fazi vokalne igre i otkrivanja što može učiniti sa svojim govornim organima.

Razumijevanje jezika javlja se prije nego dijete progovori prvu riječ i razumijeva više i složenije jezične strukture nego što ih može izgovoriti.

Ovo možemo usporediti sa znanjem nekog stranog jezika gdje nije rijetka pojava da puno više razumijemo nego što možemo govoriti, odnosno da nam je razumijevanje bolje od konverzacije.

Odvajanje jezičnog razvoja od govornog je gotovo nemoguće jer su međusobno isprepleteni, a sami govorni razvoj lakše je pratiti.

”Tko je veliki?”

Govorni razvoj djeteta

Govorni razvoj djeteta započinje prije pojave prve riječi, kroz period vokalne igre koji započinje u dobi od oko 6 mjeseci.

Kroz različite vokalne igre, kao što su proizvodnja glasova, slogova, istraživanja s intonacijom u govoru dijete počinje sve više proizvoditi glasove i zvukove koji su karakteristični za njegovo govorno područje.

Zanimljivo je napomenuti da se do dobi od 6 mjeseci govorni razvoj djeteta s oštećenim sluhom i djeteta s urednim sluhom razvija na isti način.

Kao komunikacijsko sredstvo govor se počinje razvijati kada dijete shvati da s njime može utjecati na okolinu i koristiti ga u komunikacijske svrhe što se događa najčešće oko 12 mjeseca života.

Do te dobi dijete je uglavnom svladalo proizvodnju i kombiniranje nekoliko slogova uz imitaciju intonacije govora okoline, zbog čega često imamo dojam kako dijete priča nekim svojim jezikom, žargonom.

Spomenuli smo da se prva riječ javlja oko navršene godine života, a do 18 mjeseca života dijete razvija vokabular od 5-50 riječi.

Riječi koje koristi uglavnom su bazirane na imenovanju konkretnih stvari (imenice), uz imenovanje manjeg broja radnji i aktivnosti (glagoli) i često je popraćeno nekom gestom koja proširuje i dodaje značenje.

Kada dijete dosegne aktivni vokabular, odnosno kada govori, oko 50 riječi (između 15-24 mjeseca života) počinje se javljati spajanje riječi u iskaze od dva člana, a upotreba gesti lagano se smanjuje jer djetetove govorne mogućnosti napreduju i ono može govorom prenijeti jezično složeniju poruku.

Jezični razvoj

Povećanje riječi koje dijete koristi, kao i duljina i učestalost govornih iskaza prate i razvoj jezičnog razumijevanja.

U dobi kad dijete govori nekoliko riječi (bilo cijelih, slogova koje nose značenje ili onomatopeja) ono razumije jednostavne naloge (daj, donesi, dođi) na koje reagira određenom radnjom, u poznatoj situaciji.

Do dobi od 18 mjeseci počinje donositi i pokazivati imenovane predmete, a s 24 mjeseca razumije pitanja (Što?, Tko?, Čije?, Gdje?) bez upotrebe dodatnih gesti koje bi mu olakšale razumijevanje.

U ovoj dobi čak, ukoliko govorni razvoj prati jezični, dijete je u mogućnosti samostalno pričati o sobi u trećem licu, npr. Maša je papala; Mila pleše…

„Pa on to doma zna!“

Jeste li možda nekada imali dojam da dijete kod kuće nešto razumije, a kada dođe u vrtić ili u goste kao da je „zaboravilo“ neke riječi?

Pa se možda ulovite kako govorite „pa on to doma zna“?

Ovo je jedna od rečenica koje, kao logopedi, učestalo čujemo od roditelja djece dobi od oko 2 godine.

To je dob u kojoj dijete počinje shvaćati jezik i šire značenje riječi i odvajati ih od situacije i tzv. situacijskog govora.

Do te dobi razumijevanje riječi je često generalizirano ili isključivo.

Što bi to značilo?

Generalizirano daje jednoj riječi više značenja, kroz intonaciju.

Tako riječ MAMA, ovisno o intonaciji može značiti „Mama, digni me“, pozdrav kad je vidi, „Želim ići mami“.

A isključivo značenje dijete shvaća kako je samo njegov pas VAU-VAU i niti jedan drugi pas ne može imati to ime.

Sjetite se samo problema koji se može javiti u parku kad prijatelj zove svoju mamu, a vaše dijete se zatrči k vama i privine se uz vas kako vas ne bi moralo „dijeliti“, jer za njega u ovoj fazi jedino Vi možete nositi titulu Mama, dok su ostale mame tete.

O autorici teksta:

Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped, ESCF specijalist za poremećaje tečnosti govora

Certificirani terapeut Lidcombe programa za terapiju djece predškolske dobi koja mucaju.

Višegodišnje iskustvo stekla je radom u zdravstvenom sustavu gdje je djelovala u području logopedije - od pedijatrijske do neurološke populacije.

Uže područje zanimanja su joj mucanje i poremećaji tečnosti govora, disfagije i neurološki jezično-govorni poremećaji.

Trenutno je doktorant na doktorskom studiju Translacijska istraživanja u biomedicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu s interesom istraživanja usmjerenom prema poremećajima gutanja (disfagija) kod osoba s dijagnozom multiple skleroze.