03.02.2023.

Igra kao učitelj jezika

Piše: Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped

Tijekom djetinjstva djeca savladavaju mnoga znanja i vještine.

Način svladavanja raznih vještina u djetinjstvu je najzabavniji, i često se može naći pod pojmom igre.

Igra nema neku višu svrhu, već je ona sama sebi svrha.

Kroz nju dijete proživljava različite situacije, koje su često preuveličane u odnosu na stvarnost.

Igra je uvijek dobrovoljna i za posljedicu ima zabavu i uživanje.

Kao što u igri s kockicama, škaricama, perlicama, različitim imitacijama alata dijete usvaja motoričke vještine, tako razvija i jezične vještine.

Istraživanja su pokazala da djeca koja u dobi od 13 mjeseci više vremena provode u simboličkoj igri, kada npr. banana u igri predstavlja telefon, u dobi od 20 mjeseci imaju bogatiji jezik, razumiju više riječi.

Kako se možemo igrati?

Roditelji, bake i djedovi, tete, stričevi, prijatelji… svi se vole igrati s djecom i probuditi dijete u sebi.

Upravo kroz takvu zabavu možemo i poticati malene glavice koje spremno istražuju svijet i upijaju sve oko sebe.

I baš tijekom tog istraživanja najlakše uče i usvajaju vještine…

Ukoliko želimo biti idealni „učitelj kroz igru“ vrlo je važno da pratimo djetetov interes i njegovu igru, da ste vi podrška u igri, a ne kreator igre.

Do dobi od 3 godine dijete usvaja temelje jezika. U toj dobi ono je u mogućnosti razgovarati s nepoznatima, izreći svoja razmišljanja, osjećaje, pitanja.

Može čak raspravljati i o prošlosti i budućnosti.

Upravo u toj fazi i interakcija s drugima u igri postaje izraženija.

Dijete oponaša svakodnevne situacije, kuha kao što se kuha u njihovoj kući, oponaša odlazak u trgovinu s roditeljima, ponovno proživljava obiteljski izlet i doživljaje.

Ali, tijekom igre doživljaji i komentiranje je izraženije, dijete upotrebljava riječi i fraze koje je čulo, a često ih i prenaglašava.

Kako dijete raste igra se mijenja, od funkcionalne i simboličke igre u najranijoj dobi, preko igre uloga do igre pretvaranja i kreativne igre, ali učenje kroz igru i razvijanje vještina ostaje konstanta.

Poticanje jezičnog razvoja

Svima su poznate različite jezične igre kao što su zagonetke, brojalice, pričanje priča i raspravljanje, jezikolomke… ali kako poticati jezik u spontanoj igri i od najranijeg djetinjstva?

Već je spomenuta važnost praćenja djetetovog vodstva kroz igru, igru u kojoj ste vi podrška koja komentarima na igru potiče jezični razvoj i daljnji interes djeteta za igru.

Svojim komentarima igre, imenovanjem radnji koje radite bogatite djetetov rječnik, a kako dijete raste ti komentari postaju sve kompleksniji.

Jedna od važnih karakteristika komunikacije je izmjena misli i rečenica među sugovornicima.

Također, dijete se razvija kroz igru od najranije dobi.

Aktivnost koja je pogodna za to je dodavanje loptice praćena govorom „Daj meni lopticu“, „Ti želiš lopticu? Izvoli, ulovi je!“.

Nakon što dijete savlada temelje jezične komunikacije možete igrati različite uloge i oponašati odlazak u trgovinu tijekom koje dijete imenuje što želi kupiti, u početku koristeći konkretne igračke, a kasnije i predmete iz mašte.

Širenje rječnika

Djetetov rječnik i govor razvijaju se od samog rođenja.

Prirodna je stvar da dijete više razumije nego što može aktivno izgovoriti, no izlaganje djeteta složenijim jezičnim sadržajima, duljim rečenicama, novim riječima omogućava mu napredovanje jezično-govornom razvoju.

Ubacite li to izlaganje u svakodnevnu igru, dijete će spontano širiti svoj vokabular.

Razvoj rječnika ne razvija se istom brzinom kroz djetinjstvo, najbrže raste do treće godine života, kada male pametne glavnice nauče značenje čak 2-6 riječi dnevno.

Vi kroz igru možete pomoći u tome tako da ponavljate djetetove iskaze i proširujete ih.

Dijete uživa u igri s životinjama, a vaše poticanje može izgledati ovako:

Dijete: Vau-vau

Dijete: Vau-vau am-am

Dijete: Vau-vau, ne (dijete pokaže medu)

Odrasla osoba: Vau-vau, pas

Odrasla osoba: Bravo. Pas ide vau-vau

Odrasla osoba: Baš puno jede pas. Pas je veliki.

Odrasla osoba: Bravo, medo je najveći. Medo je ogroman.

Slično je razvijanje bogatstva rječnika i kod starije djece.

Ono što vi tada nudite djetetu kao poticaj su složenije rečenice.

Npr. djetetu od 3 godine ponudite „Hoćeš li danas odjenuti žutu ili zelenu majcu?“ – kod usvajanja boja, ili djetetu od 5 godina: „Dodaj mi onu veliku knjigu koja je POKRAJ televizora“, ako dijete zna koju knjigu želite usvaja prostorne odnose...

Mogućnosti su neograničene.

„Ponavljanje je majka znanja“

Poslovica koju smo svi mi kroz djetinjstvo i formalno obrazovanje čuli nebrojeno puta, i nebrojeno puta nam je reakcija bila, da znamo…

Sad kad o tome razmislimo vidimo da su svi koji su nam je rekli bili, makar djelomično i u pravu. A u pravu su i kad je razvoj dječjeg jezika kroz igru.

U trenutcima kad se dijete igra s nama često nam objašnjava, priča, glumi uloge, čita iste slikovnice.

Ponavljanjem tih aktivnosti usvajaju se nove fraze, riječi, saznanja koja dijete aktivno koristi u igri, a uz vašu pomoć može i generalizirati, ali i shvatiti neka šira značenja.

Aktivnost koja je jedna od najčešće ponavljanih u dječjoj igri je čitanje slikovnica koje može biti i umjetnost sama za sebe.

Od ponavljanja slikovnice, prepričavanja, igranja uloga, igranja igre na temelju slikovnice, osmišljavanja „novih krajeva“ priča i vlastitih verzija… mogućnosti su neograničene…

Stoga, iako na igru djeteta gledamo često kao na jednostavnu razonodu ona je vrlo važna aktivnost za djetetov jezično-govorni i cjelokupni razvoj, od najranije dobi.

A vama kao roditeljima jedna od lakših i zabavnijih aktivnosti u kojima učite svoje dijete životu i različitim vještinama kroz zabavu i stvaranje emotivne veze koja će vas pratiti kroz daljnje izazove roditeljstva.

O autorici teksta:

Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped, ESCF specijalist za poremećaje tečnosti govora

Certificirani terapeut Lidcombe programa za terapiju djece predškolske dobi koja mucaju.

Višegodišnje iskustvo stekla je radom u zdravstvenom sustavu gdje je djelovala u području logopedije - od pedijatrijske do neurološke populacije.

Uže područje zanimanja su joj mucanje i poremećaji tečnosti govora, disfagije i neurološki jezično-govorni poremećaji.

Trenutno je doktorant na doktorskom studiju Translacijska istraživanja u biomedicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu s interesom istraživanja usmjerenom prema poremećajima gutanja (disfagija) kod osoba s dijagnozom multiple skleroze.