„Burnout“ sindrom

Burnout – sagorijevanje, pojam koji je prvi upotrijebio američki  psiholog njemačkog porijekla Herbert Freudenberger 70-tih godina 20. stoljeća.

On „burnout“ sidrom opisuje kao gubitak motivacije i predanosti u radu ljudi koji su izloženi učestalom i dugotrajnom stresu.

Kasnije,1982., Maslach ga opisuje kao sindrom emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i smanjenja osobnoga postignuća, koji nastaje kao odgovor na kronični stres u poslovima vezanim uz neposredni rad s ljudima.

Postoji bitna razlika između stresa i  „burnout“ sindroma.

Obilježja stresa su:

- preveliki angažman, naglašene emocije, hiperaktivnost, gubitak energije, anksioznost, fizička iscrpljenost.

Obilježja „burnout“ sindroma su:

- manjak angažmana, otupjele emocije, bespomoćnost, gubitak motivacije, depresija, otuđenost, emocionalna iscrpljenost.

Npr. teškom stresu je izloženo 60 % njegovatelja osoba s Alzheimerovom bolešću, a više od 1/3 pogođeno je depresijom.

Pored toga, često se susrećemo sa „burnout“ sindromom ili izgaranjem  na radnom mjestu.

To je psihološki sindrom koji se pojavljuje kada su zaposlenici izloženi pretjerano stresnom okolišu, visokim zahtjevima posla te malim resursima (Bakker i Demerouti, 2007; Maslach, Schaufeli i Leiter, 2001).

Znakovi „burnout“ sindroma mogu se podijeliti u tri skupine:

• tjelesni (umor, iscrpljenost većinu vremena, narušen imunitet, česte glavobolje, bolovi u leđima, bolovi u mišićima, promijenjen apetit, poteškoće spavanja)
• emocionalni (osjećaj neuspjeha, osjećaj bespomoćnosti, nemoći, poraza, usamljenost, gubitak motivacije i zadovoljstva, ljutnja, strah, krivnja)
• ponašajni (odbijanje odgovornosti, socijalna izolacija, odgađanje aktivnosti, prekomjerna uporaba hrane, lijekova ili alkohola, česti sukobi s drugima).

Najčešća pojava „burnout“ sidroma  je  u poslovima s niskom kontrolom nad poslom i konstantno visokim poslovnim zahtjevima.

„Burnout“ je najučestaliji kod managera, liječnika intenzivista, medicinskih sestara, socijalnih radnika, učitelja.

Osim kroničnog stresa na poslu, „burnout“ može biti uzrokovan i preuzimanjem previše uloga u životu, te stalnim balansiranjem između njih; npr. problemi u obitelji ako živite s osobom oboljelom od demencije ili drugih kroničnih bolesti i slično.

Za osobu koja pati od „burnout“ sindroma jako je važno suočavanje s ovim problemom i identificiranje (prepoznati stresove), bilo da se radi o radnoj sredini ili obiteljskom okruženju te pronalaženje načina kako se nositi sa istim, ako je moguće – izbjeći nastanak „burnout“ sindroma, te na kraju oporavak od istog.

Suočavanje s „burnout“ sindromom 3R pristupom:

1. Recognize – prepoznati znakove upozorenja “sagorijevanja”

2. Reverse – ispraviti štetu nastalu zbog stresa i tražiti podršku

3. Resilience – izgraditi otpornost na stres brigom za fizičko i emocionalno zdravlje

Kako pomoći osobi koja pati od „burnout“ sindroma?

U rješavanje problema „burnout“ sindroma uključeni su:

• Psiholog / psihijatar - suport, dinamska psihoterapija (individualna, grupna) 
• Profesionalni tim /LOM, neurolog, profesionalni njegovatelj, logoped, socijalni radnik (kod kroničnih bolesti u obitelji, npr.demencije)
• Farmakološka pomoć: anksiolitici, hipnotici, sedativi

Važno je:

• Zadovoljiti vlastite potrebe – vrijeme za sebe (opuštajući rituali, meditacija, pisanje dnevnika, čitanje)
• Zdrava prehrana, vježbanje
• Higijena spavanja
• Postavljanje granica (naučiti reći „ne“)
• Dnevna pauza od obveza
• Kreativnost, kao snažan protuotrov izgaranju
• Naučiti upravljati stresom
• Raspodijeliti posao
• Tražiti podršku bližnjih, izgraditi osjećaj zajedništva.