Diplomirana kućanica – Moja novogodišnja lista 1. dio

Prvo je bilo – o Bože, još jedna lista… Što nisu već dovoljni: beskrajni popis blagdanskih želja mojih princeza, popis namirnica i tisuću drugih stvari koje trebam napraviti prije Nove godine? Nakon toga sam počela verglati – zašto baš za Novu godinu, zar ne bismo trebali raditi na sebi svaki dan…  a onda sam se zaustavila, i rekla sebi – ma idem probati i ja napisati jednu listu, čisto da vidim hoće li i što će od toga ispasti…

Odolijeti masnim izazovima – jesti zelenije

Započet ću s tipičnom, ali tako univerzalnom odlukom koja se vjerojatno (s razlogom) nalazi na svačijoj novogodišnjoj listi. Tko barem ponekad ne poklekne pred željom za masnim krumpirićima ili turbokaloričnim keksima, a dan prije se kleo da je odsad na meniju samo zeleno – neka baci prvi kamen! Ja ću priznati – toliko puta mi je kelj istrunuo u frižideru dok sam si pržila pomfrit i kasnije si liječila žgaravicu Silicol gelom… No, i dalje ustrajati u ovoj odluci, koliko god puta pokleknula. Ali… nakon blagdana!

Stop opravdanja – naprijed tjelovježba!

Ovu odluku vjerojatno uspijevam prekršiti češće nego što je uopće uspijem donijeti. Mislim da imam dužu listu opravdanja zašto se ne mogu kretati, nego razloga zašto bih trebala. Sad sam tek jela, sad moram odvesti Princezu 1 na ples, sad moram riješiti račune, sad moram isturpijati nokte, sad je hladno…mogla bih unedogled. Realno, više se razbolim od nedostatka kretanja, nego od hladnoće (ne brojim koliko sam Nisiti potrošila samo prošli mjesec). Ali, od prvi prvog, ne bila ja diplomirana kućanica, šaljem sva opravdanja ravno u koš za smeće i izdvajam pola sata za tjelovježbu svaki dan! Bila to šetnja po parku, malo razgibavanja, ples uz najdražu playlistu… (napomena samoj sebi: trčanje za tramvajem se ne računa).

Začiniti život novim stvarima

Da se odmah razumijemo – neću ići skakati bungee jumping i neću se tetovirati. Ti su me porivi, ako sam ikad imala, prošli. Ali mogla bih se probati popeti na planinu malo višu od Sljemena (i možda jednom zaista otići pješke, a ne autom). Ili bih mogla pronaći jedan novi hobi, kao što je, recimo, restauracija starog namještaja. Možda se i spotaknem na planinarenju, možda se ubodem na pokoji čavao, ali što sad… Sve je to dio zabave, dokle god imam Tyrosur^® uz sebe 😉

Nema više “samo dvije cigarete dnevno”

Već sam nekoliko puta prestala pušiti, a onda je bilo – ajde samo uz kavu, pa samo u društvu, pa samo kad sam nervozna… I onda opet dođem na isto. Otkad sam prešla tridesetu, dim mi sve više smeta i ne idem više ni na jednu kavu bez isle, a onda si opet iritiram grlo i skupljam mirise cigareta u odjeći i kosi. Čini mi se kao da mi i koža postaje sve više suha i sivkasta. Budući da ne želim izgledati kao starica do četrdesete, ovoj navici odlučno govorim zbogom! Sad sam toliko inspirirana da bih mogla čak prestati i prije 1.1. Možda ipak ima neke koristi u ovom pisanju novogodišnjih odluka…

Baš kad sam zanijela u pisanju, moja realnost zvana majčinstvo pozvala me na dužnost. Drugim riječima, princeze su već dugo pretihe, a to me malo brine (kad je  buka, znam da je sve u redu). No, svojim odlukama svakako ću se vratiti – pridružite mi se i u sljedećem blogu!